Riječ je o virusima koji se prenose s čovjeka na čovjeka, dodirom zaražene kože o kožu ili sluznice o sluznicu te uzrokuju bradavičaste izrasline na površini kože i sluznica (papilomi). Danas je poznato oko 200 genotipova virusa, a 40-ak ih uzrokuje infekcije spolnog područja u žene i muškarca. Povezuju se s nastankom kožnih bradavica, kondiloma, premalignih i malignih promjena vrata maternice, stidnice, rodnice, anusa te karcinoma usne šupljine, grkljana i orofarinksa.
Dijele se u dvije skupine obzirom na njihov onkogeni potencijal – niskokorizični i visokorizični sojevi HPV-a.
Najrašireniji virusi niskog rizika su tip 6 i 11 koji su najčešći uzročnici spolnih bradavica i papiloma dišnih puteva.
Najčešći virusi visokog rizika na našem području su 16, 31, 33, 18, 52, 45 i 58, a najveći onkogeni potencijal imaju tipovi 16 i 18.
Smatra se da oko 80 % spolno aktivnih žena i muškaraca tijekom života dođe u kontakt s virusom; adolescentna dob je najrizičniji period za stjecanje infekcije. Na sreću, većina infekcija je prolazna i neće uzrokovati trajne posljedice, ali je imunološki odgovor spor i potrebno je 1 – 2 godine da HPV spontano nestane. Genotipovi visokog rizika (onkogeni tipovi HPV) imaju sklonost perzistentnoj infekcijite mogu uzrokovati promjene na stanicama koje nazivamo intraepitelne lezije (neoplazije). HPV se većinom povezuje s bolestima vrata maternice (cervikalne intraepitelne neoplazije-CIN) jer se najčešće otkrivaju zbog široke primjene Papa testa i HPV testa.
Takve promjene se mogu pojaviti istovremeno ili neovisno i na drugim anatomskim mjestima donjeg dijela spolnog sustava pa govorimo o:
VaIN (vaginalna intraepitelna neoplazija – na rodnici)
VIN (vulvarna intraepitelna neoplazija – na stidnici)
PIN (penilna intraepitelna neoplazija – na penisu)
AIN (analna intraepitelna neoplazija – na anusu)
Intraepitelne neoplazije visokog stupnja ( CIN II/III, VaIN II/III, VIN II/III, PIN II/III, AIN II/III) su predstadij raka jer neliječene imaju potencijal da kroz 10-15 godina progrediraju u rak.
Od HPV infekcije do razvoja intraepitelnih lezija te transformacije u rak je spor i dugotrajan proces što nam omogućava da redovitim pregledima na vrijeme otkrijemo i spriječimo rak.
U prirodi postoje virusi koje imaju maligni potencijal, što znači da dugotrajnom infekcijom stanice mogu dovesti do njene maligne preobrazbe i nastanka raka. U takvu vrstu virusa pripada skupina visokorizičnih sojeva humanog papiloma virusa (High Risk HPV). Znanstveno je dokazano da je rak vrata maternice u gotovo svim slučajevima uzrokovan infekcijom onkogenim (visokorizičnim) tipovima HPV-a, naročito sojevima 16 i 18.; Određene vrste raka penisa, anusa, grkljana, rodnice i stidnice također su povezani s infekcijom ovim virusima.
Deveterovalentno cjepivo pruža visoku zaštitu od bolesti uzrokovanih HPV-om. Potiče imunost protiv 7 najčešćih onkogenih virusa (16, 18, 31, 33, 45, 52, 58) te dva; niskorizična; HPV-a (6 i 11).;
Medicinska struka ima jasan stav – cjepivo protiv HPV-a je visokoučinkovito, sigurno i ne može uzrokovati zarazu jer ne sadrži virusnu DNA.
Cijepljenje ima svrhu samo ako se primijeni prije početka spolne aktivnosti, a imunogenost cjepiva je izraženija ako se primijeni prije 15. godine. 2015. godine započelo je organizirano cijepljenje djevojčica i dječaka osmih razreda na području cijele Republike Hrvatske. Do 15. godine dovoljne su dvije doze cjepiva u razmaku 6 mjeseci, a nakon 15. godine potrebne su 3 doze – 2 i 6 mjeseci nakon prve.
Kao i kod drugih vrsta cjepiva, moguće su, najčešće blage i kratkotrajne nuspojave (bolnost, crvenilo ili oteklina na mjestu uboda, povišena tjelesna temperatura, glavobolja i umor, mučnina, bol u mišićima ili zglobovima).
Cijepljenje se provodi u ambulantama školske medicine uz suglasnost roditelja. Cijepljenje može dovesti do smanjenja bolesti uzrokovanih HPV-om samo kada bude procijepljeno više od 90% ciljne populacije – tom cilju se približila većina zapadnoeuropskih zemalja. U našoj zemlji je procijepljenost još uvijek preniska (oko 40%,) iako je cjepivo dostupno od samog otkrića 2007. godine.
Cijepiti se mogu i osobe koje su već bile zaražene ili su liječene zbog inraepitelnih lezija bilo kojeg stupnja i sijela. Cjepivo tada štiti samo od onih sojeva s kojima osoba ranije nije bila u kontaktu. Ovisno o raspoloživosti cjepiva, mogu se cijepiti svi mladići i djevojke do 25. godine života. Takve vrste cijepljenja (Catch-up programi) pokazali su vrlo dobar odaziv mladih što potvrđuje da su educirani te da je samostalnost odlučivanja važan čimbenik u provođenju cijepljenja.
VIDEO INTERVJU
Budi-mrak.hr – Vijesti.hr – RTL – VIDEO – objavljeno 06.02.2018.
