CJEPIVO  PROTIV  HPV-A

CJEPIVO KOJIM SE MOŽE SPRIJEČITI RAK
 
U prirodi postoje virusi koje imaju maligni potencijal, što znači da  dugotrajnom infekcijom stanice mogu dovesti do njene maligne preobrazbe i nastanka raka. U takvu vrstu virusa pripada  skupina visokorizičnih sojeva humanog papiloma virusa (High Risk HPV). Znanstveno je dokazano da je rak vrata maternice u gotovo svim slučajevima uzrokovan infekcijom onkogenim (visokorizičnim) tipovima HPV-a, naročito sojevima 16 i 18.; Određene vrste raka penisa, anusa,  grkljana, rodnice i stidnice također  su povezani s infekcijom ovim virusima.
 
Deveterovalentno cjepivo  pruža  visoku zaštitu od bolesti uzrokovanih HPV-om. Potiče imunost protiv 7 najčešćih onkogenih virusa  (16, 18, 31, 33, 45, 52, 58) te dva; niskorizična; HPV-a (6 i 11).;

Medicinska struka ima jasan stav – cjepivo  protiv HPV-a je visokoučinkovito, sigurno i ne može uzrokovati zarazu jer ne sadrži virusnu DNA.
 
Zašto je potrebno cijepljenje u ranoj dobi?
 
Cijepljenje ima svrhu samo ako se primijeni prije početka spolne aktivnosti, a imunogenost cjepiva je izraženija ako se primijeni prije 15. godine. 2015. godine započelo je organizirano cijepljenje djevojčica i dječaka osmih razreda na području cijele Republike Hrvatske. Do 15. godine dovoljne su dvije doze cjepiva u razmaku 6 mjeseci, a nakon 15. godine potrebne su  3 doze – 2 i  6 mjeseci nakon prve.
 
Nuspojave
 
Kao i kod drugih vrsta cjepiva, moguće su, najčešće blage i kratkotrajne nuspojave  (bolnost, crvenilo ili oteklina na mjestu uboda, povišena tjelesna temperatura, glavobolja i umor, mučnina, bol u mišićima ili zglobovima).
 
Gdje se provodi cijepljenje?
 
Cijepljenje se provodi u ambulantama školske medicine uz suglasnost roditelja. Cijepljenje može dovesti do smanjenja bolesti uzrokovanih HPV-om samo kada bude procijepljeno više od 90% ciljne  populacije – tom cilju se približila većina zapadnoeuropskih zemalja. U našoj zemlji je procijepljenost još uvijek preniska (oko 40%,)  iako je cjepivo dostupno od samog otkrića 2007. godine.
 
Cijepiti se mogu i osobe koje su već bile zaražene ili su liječene zbog inraepitelnih lezija bilo kojeg stupnja i sijela. Cjepivo tada štiti samo od onih sojeva s kojima osoba ranije nije bila u kontaktu. Ovisno o raspoloživosti cjepiva,  mogu se cijepiti svi mladići i djevojke do  25. godine života. Takve vrste cijepljenja (Catch-up programi) pokazali su vrlo dobar odaziv mladih što potvrđuje da su educirani te da je samostalnost  odlučivanja važan čimbenik u provođenju cijepljenja.